SAVJETI: Štednja goriva, plinovita alternativa

U vremenima energetske krize vozači su i prije posezali za jednostavnim, relativno jeftinim i u najvećem broju slučajeva potpuno isplativim plinovitim rješenjem. Ako vas današnje cijene goriva ne natjeraju na razmišljanje o tome, onda ništa neće.

U vremenima energetske krize vozači su i prije posezali za jednostavnim, relativno jeftinim i u najvećem broju slučajeva potpuno isplativim plinovitim rješenjem. Ako vas današnje cijene goriva (uz najave daljnjih vrtoglavih poskupljenja) ne natjeraju na razmišljanje o tome, onda ništa neće. Prva stvar koja upada u oči kada se pomene vožnja na plin je ušteda od oko 50 % na samoj cijeni goriva. No, ovaj ekonomski moment (iako glavna motivacija) nije jedina prednost plina.

Ukoliko se instalacija pravilno ugradi i održava, plin ima i slijedeće važne prednosti:

• produžuje vijek trajanja motora, te lamda-sonde i katalizatora, zbog čišćeg i potpunijeg izgaranja;
• interval mijenjanja ulja produžuje za oko 30%, i
• osjetno smanjuje emisiju štetnih tvari u atmosferu.

Ako se promatra sa aspekta povrata uloženog i dugoročne uštede, auto-plin se jednostavno ne može porediti ni sa jednom drugom investicijom na automobilu. No, i tu treba biti realan. Po riječima stručnjaka, 10.000 km godišnje je neka granica ispod koje je isplativost plina upitna. Doduše, u nekim zapadnim zemljama sama država subvencionira ugradnju instalacije do 70%, što uvelike doprinosi isplativosti. Mi, nažalost, o takvom nečemu još uvijek možemo samo sanjati.

Vrlo je važno napomenuti da svaki automobil u koji se namjerava ugraditi plin mora biti u tehnički ispravnom stanju, što se posebice odnosi na električni sustav motora. Također je od velike važnosti odabrati odgovarajuću kombinaciju instalacije i sustava ubrizgavanja goriva na motoru, jer se jedino tako može postići puni učinak ugradnje. Za sustav sa rasplinjačem je, primjerice, ugradnja najjednostavnija, te stoga i najjeftinija (ovisno o automobilu, cijene se kreću između 600 i 900 KM).

Druga vrsta je pojedinačno (tzv. single-point) ubrizgavanje bez katalizatora i pripadajuće lamda-sonde. Kod ovog sustava treba obratiti pozornost na strujni krug, posebice dotrajalost kablova, razvodne kape i svjećica, jer se u protivnom mogu javiti vrlo štetne povratne detonacije u usisnoj grani, a potrošnja plina može biti i do 30% veća od potrošnje benzina. Cijena ovakvog sustava kreće se između 1.000 i 1.300 KM, iako se i ovdje može primijeniti ono staro američko potrošačko geslo – nisam dovoljno bogat da bih kupovao jeftino. Jer, ukoliko se zbog štednje na pogrešnim mjestima instalacija ne izvede kvalitetno, kasnije popravke i prepravke mogu biti vrlo skupe.

Najbitnije komponente sekvencijalnog sustava: 1. regulator-isparivač; 2. solenoidni ventil; 3. injektori; 4. brizgaljke; 5. elekronska upravljačka jedinica (ECU); 6. senzor tlaka; 7. prekidač za izbor goriva

Treća skupina su automobili sa ubrizgavanjem i ugrađenim katalizatorom i lambda-sondom. Tu spadaju skoro sva vozila proizvedena između 1986. i 1993., a kod njih je vrlo važno ugraditi plinski sustav kod kojeg protok plina kontrolira postojeća lambda-sonda. Ona, naravno, mora biti ispravna, i u tom će slučaju potrošnja plina biti oko 15 % veća od potrošnje benzina za isti motor. Takvi sustavi dobro funkcioniraju na svim vozilima, iako se preporuča trošiti po jedan spremnik benzina nakon svaka dva-tri spremnika plina, kako bi se izbjeglo zapušavanje benzinskih brizgaljki. Još jedna bitna stavka kod ovakvih sustava je emulator, odnosno program koji se ugradi u matično računalo vozila, kako bi se potpuno isključio benzin i izbjeglo zbunjivanje računala.

Iz iskustva stručnjaka, pojedina vozila zahtijevaju kvalitetnije emulatore, kako ne bi bilo poteškoća pri vožnji na benzin. Za ovakav plinski sustav potrebno je izdvojiti između 1.300 i 1.700 KM. Naposlijetku, tu su najnovije generacije motora, one koje zadovoljavaju ekološke norme Euro III i Euro IV, gdje spada većina motora proizvedenih nakon 1993. godine. Većina njih ima plastičnu usisnu granu, te, kod skoro svih motora zapremine veće od 1.600 ccm, promjenjivu (varijabilnu) dužinu usisnih cijevi, te dvije ili više lambda-sondi. Ovi motori zahtijevaju izravno ubrizgavanje plina, jer je taj sustav proizveden isključivo za primjenu na njima (na starije se motore uopće i ne može instalirati).

Kod ovog sustava ne može doći do povratnih detonacija u usisnoj grani, a vožnja na plin je skoro identična vožnji na benzin. Zbog veće cijene sustava povrat uloženog novca traje malo duže, no potrošnja plina je samo oko 10% veća od potrošnje benzina, a (ovisno o proizvođaču) snaga motora se ugradnjom ovog sustava može podići čak do 30 % (tko kaže da plin i tuning ne idu zajedno?). Napomenimo i to da se na nove automobile sa tvorničkom plinskom instalacijom (takvih kod nas, nažalost, još nema, iako je Dacia najavila nešto po tom pitanju) ugrađuje isključivo ovaj sustav. I ovdje vrijedi ona stara – koliko para, toliko muzike.

Oprez – neki nesavjesni instalateri možda vam predlože ugradnju jedne od plinskih instalacija nabrojanih u prethodnom dijelu teksta na najnoviju generaciju motora. Lijepo im se zahvalite i odbijte, jer (iako izvodivo) ovakvo instaliranje plina će izazvati trenutačnu detonaciju u usisnoj grani i veliko oštećenje motora, što se posebice odnosi na motore sa promjenjivom dužinom usisnih cijevi. Ovaj sustav pri bilo kakvoj grešci ili neispravnosti, kao i nedostatku plina u spremniku, auomatski prebacuje motor na benzinski pogon, kako ne bi došlo do neželjenih posljedica (poput gašenja vozila u vožnji, trzanja prilikom pretjecanja ili gašenja motora na nizbrdici).

Kao i kod svakog zahvata na automobilu nakon kupnje, vrlo je bitno dobro se informirati o svim aspektima izvođenja radova, kvalitete materijala i potencijalnih komplikacija. Ugradnja plinske instalacije je danas izvodiva za sve vrste benzinskih motora – od 2 do 12 cilindara, čak i Wankele, motore sa zračnim hlađenjem i jednim ili više turbo-punjača, a nisu izuzeti ni dizelski motori, iako je kod njih zbog komplicirane i skupe izvedbe investicija u većini slučajeva neisplativa. Broj crpki koje u svojoj ponudi imaju plin kod nas i u okruženju u stalnom je porastu, no plinska instalacija ima još jednu prednost – ako se plinski spremnik i isprazni, uvijek možete nastaviti put na benzin.

Da ne zaboravimo i najveću brigu, onu sigurnosnu - opasnost od eksplozije plinske boce je potpuno zanemariva, čak i u slučaju sudara. Plin, naravno, ima i neke mane, poput manje snage motora (oko 10%), nešto umanjen prtljažnik (što se u nekim automobilima može kompenzirati ugradnjom plinskog spremnika u obliku rezervne gume) i još uvijek nedovoljan broj crpki u BiH koje nude plin. I da, sve navedeno se odnosi na automobile a benzinskim motorima. Dizelaši se također mogu prepraviti za vožnju na plin, ali je ta investicija puno veća, te se postavlja pitanje isplativosti.

Više informacija, kao i detalja o tvrtkama i radionicama koje se bave ugradnjom plina, te lokacijama crpki koje ga toče, možete pronaći na stranicama Udruženja LPG BiH, koje se bavi promocijom uporabe alternativnih goriva: www.lpgbh.ba